Bez sumnje, ljudska kičma je najpouzdaniji dio skeleta, ali je i najosjetljivija na degenerativne bolesti zbog stalnog fizičkog napora. Gotovo svaki peti stanovnik Zemlje u dobi od 18 do 40 godina pati od bolova u leđima.
Ovaj simptom se često zanemaruje i ne izaziva ozbiljnu zabrinutost, što dovodi do širenja patološkog procesa na cijelu kralježnicu. Osteohondroza je mogući uzrok boli i drugih neugodnih simptoma povezanih s leđima.
Pojam bolesti i proces njenog nastanka
Bolest u kojoj dolazi do degenerativnog oštećenja intervertebralnih diskova i otvrdnjavanja hrskavice, što dovodi do smanjenja performansi osobe, naziva se osteohondroza. Patologija zahvaća isključivo skelet kralježnice, ali postupna promjena njegove visine i deformacija može negativno utjecati na rad unutrašnjih organa i tjelesnih sistema.
Patogeneza razvoja bolesti povezana je sa strukturom kičmenog stuba, koji je dizajniran da apsorbira kada je opterećen. Intervertebralni diskovi koji povezuju 33-35 pršljenova kod ljudi se sastoje od centralnog jezgra i okolnog fibroznog tkiva. Upravo oni služe kao pouzdana i jaka potpora skeletu kralježnice kada dođe do umjerenog fizičkog stresa.
Razvojem patološkog procesa dolazi do oštećenja vezivnog tkiva i centralnog jezgra intervertebralnih diskova, što dovodi do gubitka njihove elastičnosti, elastičnosti i čvrstoće. Disk se doslovno kolabira i deformira, doprinoseći zakrivljenosti kralježnice i rastu oštrih koštanih izraslina. U pozadini bolesti dolazi do promjene strukture samih kralježaka, koji postaju tanji i okoštali.
Osteohondroza kičme se često pogrešno smatra prirodnim "trošenjem" skeleta. Međutim, patološke promjene se mogu usporiti ili ubrzati, što nam omogućava da ovo stanje smatramo pravom bolešću koja dovodi do neugodnih komplikacija.
Razlozi za razvoj osteohondroze i faktori rizika
Vrlo čest simptom promjena na intervertebralnim diskovima je bol. Pacijenti to počinju osjećati već u dobi od 16-20 godina, ali se liječnicima za pomoć obraćaju bliže 40. godini. Razlozi za ranu pojavu bolesti su ravna stopala, loša fizička sprema, loše držanje ili prekomjerna težina. Moderni adolescenti vode sjedilački način života, što također negativno utječe na stabilnost kičmenog stuba.
Sljedeći faktori također doprinose razvoju bolesti:
- Dob;
- gojaznost;
- ozljede kičme (prijelomi, modrice);
- prekomjerna fizička aktivnost;
- metabolički poremećaji u tijelu;
- nasljedna predispozicija;
- nepovoljni uslovi životne sredine;
- sjedilački način života;
- stresne situacije i prisustvo loših navika.
Osobe koje preopterećuju kičmu, dugo ostaju u jednom stojećem (sjedećem) položaju ili naglo prekinu sa redovnim treninzima su u opasnosti od dobijanja takve bolesti. Rizičnu grupu čine i trudnice, žene koje zlostavljaju nošenje visokih potpetica i neudobne cipele.
Vrste i stupnjevi bolesti
Osteohondroza je glavobolja u savremenoj medicini, jer uobičajena dijagnoza često postaje kazna za pacijente. Neblagovremeno otkrivena patologija dovodi do uznapredovalih oblika patološkog procesa. Polako, ali neizbježno, osoba se približava invalidnosti.
Liječnici razlikuju nekoliko vrsta bolesti, ovisno o lokaciji lezije:
- cervikalni;
- prsa;
- cervikotorakalni;
- lumbosakralni.
Postoji i takav koncept kao polisegmentna osteohondroza, koju karakterizira razvoj patološkog stanja u nekoliko segmenata kralježnice u isto vrijeme. Opasna manifestacija ove vrste bolesti je kompresija nervnih završetaka i krvnih sudova leđa u neposrednoj blizini mozga.
Bolni sindrom je najčešći simptom izvanredne lezije koja može poremetiti ne samo motoričke, već i govorne funkcije osobe.
U medicini se osteohondroza također klasificira prema stupnjevima razvoja:
- osteohondroza 1. stepena (prisustvo iznenadnog bola sličnog strujnom udaru);
- osteohondroza 2. stepena (pojavljuje se iritacija elemenata perifernog nervnog sistema);
- osteohondroza 3. stepena (formiranje hernije intervertebralnog diska);
- osteohondroza 4. stepena (razvoj spondiloartroze i ishemije kičmene moždine).
Četvrti stadij bolesti naziva se restorativnim, jer je posljedica liječenja nastalih intervertebralnih kila. Tokom ovog perioda često se opaža spondilolisteza, koju karakteriše klizanje pršljenova.
Kako i šta boli kod osteohondroze?
Osteohondroza kralježnice nije jednostavna bolest i može se prikriti u druge patološke procese koji nisu u potpunosti povezani s koštanim kosturom. Uznemirujući bol u predelu leđa ljudi ne smatraju od velikog značaja i pripisuju se fizičkom umoru nakon napornog radnog dana.
Međutim, i najmanja nelagoda ili ukočenost mišića kralježnice, koja su prva "zvona" bolesti, trebala bi upozoriti i postati razlog za savjetovanje sa specijalistom.
Klinički, osteohondroza se manifestira različitim simptomima, koji ovise o lokalizaciji patološkog procesa. Ako postoji lezija na vratnoj kičmi, javljaju se sljedeći simptomi:
- bol u vratu;
- kompresivna glavobolja;
- utrnulost prstiju;
- ograničenje pokretljivosti vratne kičme;
- bolan bol u ramenu;
- krckanje pri okretanju glave.
Ako se razvije torakalna osteohondroza, tada je vidljiva bol u interskapularnom prostoru i samom prsnom košu. Pacijenti se žale i na bol u predjelu srca, kompresiju između lopatica i nelagodu koja imitira oštećenje crijeva, želuca ili žučne kese.
S porazom lumbalnog dijela kralježnice, simptomi su potpuno drugačiji. Bol je uglavnom lokaliziran u donjem dijelu leđa i nogama, uzrokujući jak grč mišića. Ograničena je pokretljivost lumbalnog dijela kičme, utrnulost i trnci u donjim ekstremitetima, poremećaji u radu karličnih organa. Poteškoće se javljaju u fleksiji i ekstenziji leđa, zbog ukočenosti i ograničene pokretljivosti donjeg dijela leđa.
Rijetko nastalu polisegmentalnu osteohondrozu karakterizira pojava samo onih simptoma kod kojih je zahvaćena kralježnica. Pucajući bol, smanjen obim pokreta, bolovi u udovima, grč mišića - svi ovi znakovi su zajednički za različite dijelove kralježnice.
Bol u većini slučajeva izazivaju oštra prekomjerna opterećenja kičmenog stuba, na primjer, podizanje utega ili duži boravak u neugodnom položaju. Ponekad čak i kašalj i kijanje mogu povećati bol.
Ako je dijagnoza potvrđena, kako dalje živjeti
Danas osteohondroza kralježnice, iako je uobičajena dijagnoza, nije fatalna. Glavna stvar je da se eliminira uzrok koji je doveo do razvoja bolesti i da se pravodobno započne produktivno liječenje. Značajan značaj pridaje se i preventivnim mjerama koje se sprovode kako bi se spriječio recidiv bolesti.
Da bi se pobijedila osteohondroza, potrebno je propisati kompleksnu terapiju, koja uključuje:
- upotreba droga;
- trakcija kičme;
- masaža;
- Terapija vježbanjem;
- fizioterapija;
- akupunktura;
- manualna terapija;
- hirurška intervencija (ako je indicirana).
Svakom pacijentu treba odrediti individualni tok liječenja u zavisnosti od oblika i stepena lezije kičme. Za početak, liječnici moraju zaustaviti proces razaranja intervertebralnih diskova uzrokovanih upalom tkiva.
Nakon toga se odabire metoda za obnavljanje i jačanje mišića leđa, koji bi trebali poduprijeti kralježnicu u potrebnom položaju. Ovako složen tretman omogućava postizanje visokoučinkovitog rezultata bez upotrebe kirurške intervencije.
Preporuke za prevenciju bolesti
Preventivne mjere uvijek trebaju biti na prvom mjestu kako bi se održalo zdravlje organizma. Budući da se osteohondroza uglavnom javlja zbog povećanog pritiska na intervertebralne diskove, potrebno je spriječiti razvoj takvog stanja.
Prije svega, preporučuje se izbjegavanje preopterećenja kralježnice uzrokovanog sjedilačkim načinom života, naglim skokovima i podizanjem utega na ispruženim rukama. Vrlo je važno očuvati prirodne fiziološke krivine kičme, koje se formiraju od djetinjstva.
Održavanje držanja je uobičajen i neophodan životni princip svake osobe, bez obzira na godine i pol.
Svakodnevni sportovi su odlični za jačanje mišićnog korzeta, jer osteohondroza rijetko pogađa prekaljene i fizički razvijene ljude. Sve vježbe treba izvoditi najbolje što mogu i služe kao podrška kičmi.